Toliko posto hrvatskih tinejdžera, prema istraživanju Jutarnjeg lista, sluša narodnjake. Samo istraživanje je korektno, ali popratni članak Branimire Lazarin mi je nekoliko puta podignuo tlak. Autorica, naime, u tekstu kritizira interpretacije drugih anketa i obećaje objektivnost, ali u svom tekstu iznosi tvrdnje koje, zapravo, nemaju uporište u rezultatima istraživanja, a često i sama sebi skače u usta.
Autorica kaže da …
Glazba ne potiče nasilje, pa tako ni narodnjaci ne potiču artiljeriju ispred klubova: jako je neuvjerljiva, ili barem racionalnom biću neshvatljiva, tvrdnja da “na krv potiču tekstovi narodnjaka”.
… a onda, nekoliko odlomaka kasnije, kaže …
Žanr koji je s istoka nadirao u to doba, bastard koji će koju godinu kasnije narasti u duhovno čudovište i u dobroj mjeri postati soundtrack genocida i razaranja na svoj put je krenuo naizgled bezazleno, kao kombinacija klasičnih narodnjaka i utjecaja veselih osamdesetih.
Dakle, narodnjaci, kao, ne potiču nasilje, ali su bili “soundtrack genocida i razaranja”. Alo? Znači li to da su četnici narodnjake slučajno izabrali za svoj “soundtrack” i da je, zapravo, podjednake šanse imala Beethovenova 9. simfonija? Jer, kao što autorica kaže, “glazba ne potiče nasilje … racionalnom biću je neshvatljiva tvrdnja da ‘na krv potiču tekstovi narodnjaka'”.
Novinarka se nastavlja praviti blesava, pa kaže …
Pogrešna premisa koju su glazbeni kritičari imali prema turbofolku bazirala se na stereotipu o “nekim-kretenima-koji-pjevaju ‘suzama sam lepio tapete/kad ti ode i odvede dete’ ili ‘otiš’o si, sarmu prob’o nisi'”.
… a dva-tri odlomka kasnije citira neku pjesmu:
ako imaš čuku/ako imaš herca/pokloni mi sada/bundu od nerca.
Zaista, ne radi se o kretenima koji pjevaju “suzama sam lepio tapete/kad ti ode i odvede dete”, nego o kretenima koji pjevaju “ako imaš čuku/ako imaš herca/pokloni mi sada/bundu od nerca”… drastične li razlike.
U komentiranju rezultata istraživanja pomogao je i Ivo Žanić, profesor na Fakultetu političkih znanosti, koji smatra da je …
primjetljiv trend znak da se tinejdžeri bune protiv roditeljske kulture kojoj su narodnjaci uglavnom vrlo opskurna i zazorna stvar,
i da mladi ljudi
logično traže nešto drugačije i biraju u ponudi onoga što im stoji na raspolaganju.
Da, naravno, narodnjaci su buntovnička glazba. A uz toliko roditelja koji slušaju jazz, klasiku i (nimalo buntovnički) punk, jedino što buntovnim tinejdžerima preostaje su narodnjaci.
A za činjenicu da 64,4 % ispitanika sluša narodnjake na piratskim CD-ima, 13,4 % na radiju i samo 9,3 % na TV Pinku, većina, a 41,9 %, sluša ih kod kuće (a ne u kafiću – 35 % ili klubu – 23 %) prof. Žanić tvrdi da pokazuje da
baš nikakve razlike nema u navici slušanja jazza i narodnjaka, jer većina tržišta počiva na piratima
Eh?
Ne uspjevam dokučiti zašto je napisan ovaj članak. Ne uspjevam dokučiti zašto me ove novinarka pokušava uvjeriti da je, zapravo, sasvim prihvatljivo da mladi ljudi uživaju u tekstovima u kojima se, kako ona kaže, nudi
zabava po receptu: brzo zaradi, brzo živi i brzo umri.