Ovogodišnji dobitnik nagrade Isaac Asimov Memorial Award je John Noble Wilford. Nemate pojma o toj nagradi? Nemate pojma o ovogodišnjem dobitniku? Idemo redom…

Njujorško SF društvo (New York Science Fiction Society… poznatije kao Lunarians Inc.) svake godine osobama koje su svojim pisanjem dale značajan doprinos populariziranju znanosti dodjeljuje nagradu Isaac Asimov Memorial Award. Najpoznatija imena među dosadašnjim dobitnicima su Frederik Pohl, Ben Bova, Stephen Hawking i Arthur C. Clarke.

Ovogodišnji dobitnik, John Noble Wilford, svoju karijeru počeo je u Wall Street Jouralu, nastavio je u časopisu Time, a od 1965. suradnik je New York Timesa, a trenutno je i urednik njegove znanstvene rubrike. U svojim člancima bavi se astronomijom, kozmologijom, arheologijom, antropologijom i paleontologijom. Za svoje pisanje već je dobio nekoliko nagrada; dvije Pulitzerove – 1984. za pisanje o znanstvenim temama, a 1987. zajedno s ostalim Timesovim novinarima za izvještavanje o Challangerovoj nesreći. Dvije nagrade je dobio je i od Aviation-Space Writers Association. Ostale nagrade koje je dobio za svoje pisanje su “G.M. Loeb Achievement Award”, “National Space Club Press Award”, “Westinghouse Science Writing Award” i dva počasna doktorata. Kad ne piše, Wilford radi kao gostujući profesor na sveučilištima Tennessee (na kojem je diplomirao), Syracuse (na kojem je magistrirao), Princeton, Duke i Yale.

Obavezna lektira

February 24, 2005

No Comments

Američki časopis Locus svake godine, tradicionalno, u broju od veljače objavljuje Recommended Reading List – izbor najboljih SF romana, novela, pripovjetki, kratkih priča, eseja, zbirki i antologija objavljenih tijekom upravo završene godine. Popis izrađuje žiri sastavljen od kritičara, urednika i pisaca (ove godine su u žiriju bili Michael Swanwick, Gardner Dozois, Ellen Datlow, Tim Pratt, Karen Haber, Charles N. Brown, Gary K. Wolfe, Nick Gevers… i mnogi drugi).

Svi koji vole SF i žele ostati u toku, trebali bi baciti oko na Recommended Reading List, a onda u nabavku na Amazon. Onima koji si to ne mogu priuštiti ostaje Futura – u svakom broju možete pročitati pokoju priču s Locusovog popisa.

Istrakon 2005.

February 6, 2005

No Comments

Jednom ću prilikom napisati tekst o SF konvencijama. No, danas sam previše lijen za tako nešto, pa samo s www.istrakon.hr prenosim najavu Istrakona 2005.:

“Udruga građana za promicanje SF&F “Albus”, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Pazin, organizira ove godine 6. konvenciju znanstvene fantastike i fantastike Istrakon 2005. Konvencija će se održati u prostorijama pazinskog Spomen doma od 11.-13. 03. 2005.

Ideja vodilja ovogodišnje konvencije je putovanje kroz vrijeme. Već tradicionalno konvencija započinje u petak u 17:00 sati i traje do nedjelje u 17:00 sati. Iako imamo mnogo organizacijskih problema (što je i normalno za organizaciju ovakvih manifestacija, pobrinuli smo se da program osvježimo novim idejama, kako kako bi gostima Istrakon učinili što zanimljivijim. To znači da nas i ove godine očekuje 48 sati programa koji se sastoji od predavanja, filmova, zabave, igara, sportskih natjecanja, izložbi, ugodnog druženja i još mnogo, mnogo toga što je nemoguće riječima ubaciti u ovaj tekst.

Detalje o samom programu očekujte uskoro na ovim stranicama. Cijena ulaznice za sva tri dana Istrakona 2005 je 50 kuna, a organizatori će osigurati prostor za spavanje u vrećama i jedan topli obrok. Isto tako, na samom Istrakonu moći ćete kupiti i sendviče po povoljnim cijenama. Ako imate koji prijedlog, sugestiju, pitanje ili bilo što drugo, uključite se na naš forum.

Mnogi pogrešno misle kako su SF konvencije zatvoreni skupovi koji okupljaju samo SF fanatike, pa već godinama pokušavamo promijeniti tu sliku događanjima koja privlače ljude raznih interesa. Osim toga, znamo da nije lako izdvojiti vrijeme i novac i doći u Pazin na tri dana, ali nadamo se da ćete upravo to učiniti – doći u Istru na Istrakon i provjeriti zašto mnogi govore da je to najbolja SF konvencija u Hrvata.

Velik pozdrav i vidimo se na Istrakonu!”

Ferenc Hoffmann

January 30, 2005

1 Comment

Ferenc Hoffman rođen je 24. kolovoza 1924. u Budimpešti, gdje je i studirao kiparstvo i slikarstvo. U Izrael je emigrirao 1949. Vrlo brzo stekao je magisterij iz Hebrejskog jezika, te je počeo u dnevnim novinama objavljivati politički vrlo oštre satirične kolumne, koje mu donose veliku popularnost u Izraelu. Krajem 50ih počeo je objavljivati zbirke svojih eseja i kratkih priča, ali i drame. Nabrajanje svih objavljenih knjiga ne bi imalo smisla – zauzelo bi više od pola ovog posta. Dovoljno je reći da su prevedene na 37 jezika.

Hoffmann je bio uspješan i kao filmski scenarist, redatelj i producent. Njegovi najuspješniji filmovi su Sallah Shabbati (1964) i The Policeman (1971), oba nagrađeni Zlatnim globusom za najbolji film godine i nominirani za Oskara kao najbolji strani filmovi.

Ferenc Hoffman je preminuo jučer, 29. siječnja 2005, u Švicarskoj, pod imenom Ephraim Kishon, koje mu je 1949. dao činovnik Izraelskog useljeničkog ureda.

Christiaan Huygens

January 18, 2005

1 Comment

Prije četiri dana na Titan, najveći Saturnov mjesec i drugi najveći u Sunčevom sustavu, sletjela je ESA-ina sonda Huygens. Zadnjih dana u medijima je svašta rečeno o Titanu i projektu Cassini-Huygens, svi su vidjeli prve snimke Titana… ali nisam čuo da je negdje rečeno po kome se sonda Huygens zove.

Christiaan Huygens rođen je 1629. u bogatoj i utjecajnoj Nizozemskoj obitelji, koja je tradicionalno služila u nizozemskoj diplomaciji. Već kao dječak pokazao je talent za matematiku, tako da je 1645. upisao studij matematike na Sveučilištu u Leidenu.

Nakon što je Galileo prvi upotrijebio teleskop za astronomske svrhe, mnogo znanstvenika odlučilo je pokušati isto. Huygens je odlučio sam izraditi teleskop. Zahvaljujući vlastitim spoznajama o prirodi svjetla i upotrebi leća, teleskop kojeg je napravio bio je značajno bolji od svih dotadašnjih. Kad je 1655. teleskop usmjerio prema Saturnu, u namjeri da istražuje njegove prestenove, Huygens se začudio ugledavši veliki mjesec – Titan. Četiri godine kasnije, 1959, otkrio je pravi oblik saturnovih prstenova.

Od 1666. do 1681. Huygens je živio u Parizu, gdje je 1666. sudjelovao u osnivanju Francuske akademije znanosti, a 1673. objavio slavni rad Horologium Oscillatorium.

Godine 1689. otišao je u London i upoznao Isaaca Newtona, s kojim je došao u sukob oko prirode svijetla. Huygensovu teoriju da je svjetlo valne prirode tadašnja znanost nije prihvatila, prvenstveno zbog Newtonovog većeg ugleda.

Najveći dio Huygensovog znanstveng rada priznat je tek dva stoljeća poslije njegove smrti 1695. godine.

Civilizacija

January 11, 2005

1 Comment

Već barem petnaest godina budući piloti dio svog obrazovanja prolaze na kompjuterskim simulatorima. U zadnje dvije-tri godine i neke igrice koje se vrte na osobnim kompjuterima postale su dovoljno kvalitetne za tu svrhu.

Istodobno, potpuni imbecil može postati predsjednik republike, bez da dokaže da zna zbrojiti 1+1. Zar ne bi bilo zgodno kandidate za predsjednika posjesti pred kompjuter i dati im da igraju neku RTS igricu, recimo Civilization III? Naravno, to ne bi bio pouzdan pokazatelj njihove sposobnosti za upravljanje državom, ali neke stvari bi ipak postale malo jasnije (npr. vidjeli bismo što bi se dogodilo s ekonomijom Mikšićeve Hrvatske). Još bolje bi bilo zaposliti skupinu programera da naprave ozbiljnu simulaciju koja bi realno simulirala državnički posao i pomoću koje bi se moglo testirati potencijalne kandidate prije nego što predaju deset tisuća potpisa i osude nas na slušanje njihove “vizije”.

Sinoć sam u kinu pogledao Sky Captain and the World of Tomorrow. Wow. Ne sjećam se kad su mi zadnji put u kinu skoro potekle suze, ali ne zbog vlastite, nego zbog autorove oduševljenosti filmom. U SF filmovima koji nam zadnjih godina dolaze iz Hollywooda osjeća se visoka razina profesionalnosti – sve je obavljeno kvalitetno i “po pravilima”. I bez duše.

Ali, iz Sky Captaina pršti gotovo dječja oduševljenost koju je Kerry Conran – tvorac ideje, režiser i scenarist – očito osjećao tijekom snimanja. Conran je ideju za film dobio 1994. i odmah ga je počeo izrađivati – na svom Macintoshu na 25 Mhz, radeći u programu vlastite izrade. Da bih dočarao njegovu fanatičnu predanost, reći ću da je jednu od scena s robotima radio 120 dana (na filmu je radio 4 sata dnevno… za jednu nogu mu je trebalo 12 sati… svaki robot ima 2 noge… u sceni se pojavljuje 20 robota). Do 1999. zavrišio je 6 minuta filma. Pokazao ih je prijatelju svog prijatelja, koji ih je pokazao nekome u Hollywoodu. Conran je na kraju dobio 70 milijuna $ da snimi film.

I takav oduševljen odlučio sam ponovo pročitati ne-baš-pozitivnu kritiku Sky Captaina koju sam prije 2 mjeseca pročitao u Locusu. Autori – Howard Waldorp i Lawrance Person (obojica pisci SF-a) – tekst počinju uglavnom istim podacima o nastanku filma koje sam maloprije naveo, ali brzo prelaze na bjesomučno traženje nelogičnosti u filmu. I pronalaze ih. Gomilu. Npr: Ako u toj alternativnoj prošlosti cepelini 1939. (dakle nakon Hindenbergove nesreće) još uvijek lete, očito je da koriste helij a ne vodik – zašto onda cepelini na plaćenićkom otoku ekspodiraju kad ih pogodi metak? Zašto Sky Captainov P-40 leti 500 milja na sat, kad je u stvarnosti mogao letjeti samo 300 i zašto može pod vodu? Zašto se 1. svjetski rat naziva “1. svjetski rat”, kad u ožujku 1939 (tad se film dešava) još nije počeo 2. svjetski rat, pa je 1. zapravo samo “svjetski rat”. Zašto je tehnologija koja se u filmu pojavljuje na razini višoj od stvarne tehnologije 1939? Itd, itd…

Waldorp i Person su očito zaboravili na jedan detalj: Sky Captain spada u SF žanr alternativne povijesti (da ne govorim o tome da Sky Captain nije – i ne pokušava biti – ozbiljan SF film postavljen na ozbiljnim znanstvenim spekulacijama, kao što je, recimo, Odiseja u svemiru 2001). Ako je Conran odlučio da P-40 u njegovoj 1939. leti 500 mph, onda P-40 leti 500 mph, a može pod vodu zato što je to cool. Itd.

No, Waldorp i Person pronalaze idealno rješenje za sve probleme Sky Captaina – Conran nije smio raditi niti scenariji niti režiju, već je to trebalo dati u ruke Hollywoodskim profesionalcima, koji bi radili po njegovoj ideji. AAAARGH!!! Što bismo time dobili? Terminatora 3, Aliena 4, remake Planete majmuna, Godzillu, Star Trek: Voyager i Enterprise, Star Wars epizode I i II (vjerojatno i III)… Dobili bismo tehnički savršen film, potpuno lišen okusa i mirisa, nakon kojeg bi dosadnjakovići poput W-a i P-a rekli: “Hej, Lawrence, jesi li vidio fantastične specijalne efekte?” “Jesam Howarde, a jesi li ti vidio ovu prekrasnu romantičnu priču?”

Čini se da Waldorp i Person nisu zaboravili samo žanr alternative povijesti, nego i nešto što je zaboravila većina današnjih autora: SF je razigran žanr, kojim se trebaju baviti kreativni ljudi koji maštaju o onome što bi moglo biti. A zbog pisaca koji SVE podređuju visokoj razini literarne vrijednosti i filmaša koji prvenstveno paze da film bude dobro snimljen, montiran, da nikog ne rastuži ili uvrijedi i da specijalni efekti zapanjujući – SF danas izgleda ovako tužno. Nabrojite oduševljavajuće filmove snimljene nakon 1990. Stanu na prste jedne ruke, zar ne?

Ako me pitate koga krivim za takvo stanje, odgovor je: sve kritičare, urednike, izdavače i producente koji imaju Waldorpov i Personov pristup pri određvanju što je dobro a što nije, što će biti objavljeno a što ne i što će biti snimljeno a što neće. Siguran sam da se Hugo Gernsback i John Campbell mlađi vrte u svojim grobovima.

No, ne moramo se bojati – Waldorp i Person ipak nemaju šanse protiv kreativaca poput Kerrya Conrana. Naime, njihov P-40 ide 200 mph sporije od Conranovog i ne može pod vodu. Pa da vidimo tko će pobjediti u tom dvoboju.

Hugo

December 1, 2004

7 Comments

Ovogodišnja dodjela najvažnije SF nagrade Hugo, u hrvatskim medijima – da stvar bude gora, i u hrvatskim SF medijima – prošla je skoro sasvim nezapaženo. No, prije nego ispravim tu pogrešku, pozabavit ću se imenom nagrade…

Znači li vam nešto ime Hugo Gernsback?

Hugo Gernsback je rođen 16. kolovoza 1884. u Luxembourgu, u SAD je emigrirao 1905, osnovao je radio postaju WRNY, imao je prste u emitiranju prvog televizijskog programa, registrirao je više od 80 patenata… Umro je u New Yorku, 19. kolovoza 1967, tri dana poslije 83. rođendana.

Ništa od navedenog nije razlog zbog kojeg se najvažnija SF nagrada zove Hugo. Ali zato…

Prije 78 godina, u travnju 1926, Hugo Gernsback pokrenuo je prvi SF časopis – Amazing Stories. U jednom od prvih uvodnika spomenuo je izraz Science Fiction i tako dao ime mom najdražem žanru. Objavljujući imena i adrese čitatelja koji su mu se javljali, odigrao je ključnu ulogu u stvaranju SF fandoma. Njemu u čast, nagrada koju fanovi svake godine na WorldConu – Svjetskoj SF konvenciji – dodjeljuju najboljim SF autorima, nazvana je Hugo.

Da se vratim na ovogodišnje Hugiće. Dobitnici su, po kategorijama: Lois McMaster Bujold za roman Palladin of Souls, Vernor Vinge za novelu The Cookie Monster, Michael Swanick za pripovjetku Legions in Time, Neil Gaiman za kratku priču A Study in Emerald, a nagradu za najbolji film je Lord of the Rings: Return of the King. Na Locusovom webu možete vidjeti popis nagrađenih u svim kategorijama.

Za kraj… na netu sam našao kompletne verzije priča koje su pobijedile u kategorijama kratke priče i pripovjetke.