STS-121

June 30, 2006

1 Comment

Steven W. Lindsey, Mark E. Kelly, Piers J. Sellers, Michael E. Fossum, Lisa Nowak, Stephanie Wilson i Thomas Reiter.

Sigurno mislite da se radi o grešci, jer, kakav je to popis koji ne broji jedanaest, već sedam imena? Možda rukometna momčad? Je li moguće da se tijekom svjetskog nogometnog prvenstva događaju i stvari koje s nogometom nikakve veze nemaju? Pa, moguće je. Ali se hrvatski mediji (posebno televizijski … pokoju vijest o sedmorki s početka posta se moglo pročitati na webu) iz petnih žila trude ne primijetiti ih. Kruha i igara … da narod slučajno ne bi uključio mozak.

Idemo ponovo … Mark E. Kelly, Steven W. Lindsey, Piers J. Sellers, Michael E. Fossum, Lisa Nowak, Stephanie Wilson i Thomas Reiter su posada NASA-ine misije STS-121 – tek druge s ljudskom posadom nakon nesreće Columbije 1. veljače 2003. godine – koja će svemirskim shuttleom Discovery sutra krenuti put Međunarodne svemirske stanice (International Space Station – ISS). Zadatak koji je postavljen pred ovih sedam astronauta na prvi pogled nije presudan i važan kao zadaci koje su imali astronauti projekata Mercury, Gemini i Apollo. Naime, njihov je zadatak na ISS odnijeti i instalirati nekoliko NASA-inih i ESA-inih novih igračaka, malo prošetati svemirom, i nakon dvanaest dana se vratiti kući. Što mislite, koji je ovih zadataka najvažniji?

Što se NASA-e tiče, ovih sedam astronauta smiju, poput likova iz crtane serije A je to, tijekom instaliranja uništiti sve high-tech igračkice koje nose na ISS. Smiju i ne obaviti nijednu od šetnji. Ukratko, NASA-u ovoga puta nije mnogo briga za opremu koju Discovery nosi na ISS. Jedino što članovi misije STS-121 zaista moraju napraviti jest vratiti se kući bez ikakvih problema. Jer, ako se ponove problemi kakve je Discovery imao prošle godine (komad zaštitne pjene je pri polijetanju otpao sa spremnika za gorivo i u padu oštetio oplatu – u biti ista stvar koja je dovela do nesreće Columbije), projekt Shuttle je zauvijek završen, i to četiri godine prije plana. Posljedice takvog ishoda bile bi dalekosežne: teleskop Hubble ne bi bio servisiran na vrijeme (zapravo, servis već kasni) i time bi se transformirao u poveći komad orbitalnog otpada, ISS ne bi bila na vrijeme završena (Europljani, Rusi i Kinezi to jednostavno ne mogu učiniti bez Amerikanaca), a budućnost NASA-inih letova s ljudskom posadom bila bi ozbiljno ugrožena (Demokrati i Republikanci bi se bez ikakvih problema složili da se dio proračunske rupe može zakrpati tako da se NASA-i značajno smanji budžet).

A onima kojima se propast američkog svemirskog programa ne čini kao loša stvar (kao uostalom niti propast bilo čega američkog), treba biti jasno da se, unatoč brojnim politčkim razmiricama, SAD, Europa, Rusija i Kina više ne natječu u svemiru. Štoviše, vrlo dobro surađuju. Cijeli niz projekata (ISS je samo najpoznatiji) te četiri svemirske velesile provode zajedno. Stoga, ako NASA ima problem, imaju ga i Europa i Rusija i Kina. A ako na tu situaciju pokušamo ne gledati kroz stakla obojana nacionalnim bojama, shvatit ćemo da to nije problem samo tih država, već cijelog čovječanstva. U svemir ipak ne putuju niti Amerikanci, niti Rusi, niti Kinezi, niti Europljani … u svemir putuju ljudi.