Kruh i voda

April 18, 2005

No Comments

Sve do Aleksandra II. (papa od 1061. do 1073.) pape je biralo moćno europsko plemstvo (formalno ih je biralo svećenstvo, uglavnom s područja Rima). Tek je 1059. Nikola II. (papa od 1058 do 1061.) osnovao Kardinalski zbor i dao mu ovlast biranja pape.

No, i Kardinalski zbor je pape često birao pod snažnim utjecajem plemstva – tek je Pio X. (papa od 4. kolovoza 1903. do 20. kolovoza 1914.) 1903. ukinuo pravo veta na odluke Kardinalskog zbora, koje su dotad imale neke europske države (zanimljvo je da je i sam Pio X. izabran za papu tek nakon što je Austro-Ugarska stavila veto na izbor Kardinala Mariana Rampolle).

Osim što ustanovljavanje Kardinalskog zbora kao tijela zaduženog za izbor pape nije pridonjelo transparentnosti i pravednosti izbora, donijelo je i jedan problem – dok su plemići novog papu uvijek izabirali relativno brzo, kardinali su često taj proces znali rastegnuti na razdoblje duže od godinu dana, a četiri puta na više od dvije godine. Rekordna ostaje “rupa” između Nikole IV. i Celestina V., koja je trajala od 29. studenog 1268. do 1. rujna 1271.! Nakon što su konklave trajale skoro tri godine, gradske vlasti su umjesto specijaliteta počele kardinalima slati samo kruh i vodu, pa je novi papa izabran za svega nekoliko dana.

Ivan Pavao II. je nakon dugog razdoblja strogih pravila (ne baš kruh-i-voda, ali ipak strogih) odlučio Kardinalskom zboru osigurati prilično ugodne uvjete rada. Tko zna… možda će kardinali za godinu-dvije opet morati na prisilnu dijetu.


Leave a Reply


Your email address will not be published. Required fields are marked *

Comment

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>